Župnik Matija poklonio vrtiću i školi slikovnicu “Prsten svete Elizabete”

Župnik Matija je ishodio licencu za štampanje slikovnice “Prsten Svete Elizabete” od njemačke izdavačke kuće Aschendorff i dao tiskati na hrvatskom jeziku o svom trošku 300 komada slikovnica koje je podijelio  djeci dječjeg vrtića “Potočić” i djeci osnovne škole do 4. razreda. Na taj način župnik Matija želi da djeca od malih nogu upoznaju život i djelovanje  naše zaštitnice svete Elizabete. Slikovnica opisuje život svete Elizabete i prsten koji je dobila od svoga muža Ludovika koji je hodeći u Križarsku vojnu umro od kuge u Italiji čekajući galiju da ga preveze u Svetu Zemlju. U trenutku  Ludovikove smrti, prsten na ruci svete Elizabete je puknuo po sredini i to je bio za nju znak da joj je muž preminuo. Priča je kao stvorena za malu djecu i vjerujem da će roditelji svojoj djeci u našoj župi rado čitati tekstove ove slikovnice prije spavanja. Upoznati život i karitativno djelovanje naše zaštitnice je cilj svih naših župljana za boljim upoznavanjem svete Elizabete. Župnik Matija je pred sam blagdan naše zaštitnice podijelio ovu prekrasanu slikovnicu da  djeca u što većem broju dođu sutra na veliku svečanost za našu župu, blagdan svete Elizabete naše zaštitnice.

Matija Vonić,župnik

Foto;Kristina Pavličević,ravnateljica dječjeg vrtića

DJECA NAŠEG VRTIĆA POTOČIĆ UREDILI U PJEŠČENJAKU LIK RUŽE

Djeca našeg vrtića “Potočić” su uredili pješčenjak kraj naše crkve.  Prikazana je ruža u pijesku. Ruža nas podsjeća na čudo svete Elizabete kada je u zimsko jutro nosila kruh siromasima i kako ju je susreo njen muž koji je tražio da otvori pregaču. Sva u strahu je otvorila pregaču a u njoj su bile ruže. Ruža je simbol svete Elizabete. Zahvaljujemo djeci iz vrtića koji su se sa svojim tetama potrudili načiniti ovo umjetničko djelo. Svima koji budu prolazili neka im ne bude teško malo pogledati.

Ispitivanje podzemlja oko crkve u Kelemenu

Danas je započeto istraživanje podzemlja oko kapele u Kelemenu. Stručna firma iz Berlina radi istraživanje . Prema  riječima još nepotpunog istraživanja rečeno mi je da se vjerovatno radi o prijašnjoj crkvi iz srednjeg vijeka. Pričekati ćemo završetak ovoga istraživanja.

Za otkrivanje podzemnih građevina (bunkera, tunela, podruma, temelja ili arheoloških struktura) primarno se koristi georadar (GPR – Ground Penetrating Radar). Za razliku od običnih detektora metala koji reagiraju samo na feromagnetne materijale, georadar identificira anomalije u tlu – odnosno promjene u gustoći i sastavu materijala, što mu omogućuje da “vidi” prazne prostore, betonske i kamene zidove.
Ovi uređaji snimaju tlo emitiranjem elektromagnetskih valova. Kada val naiđe na granicu između dva različita materijala (npr. zemlja i betonski krov bunkera, ili zemlja i zrak unutar tunela), dio vala se reflektira natrag.

 

ZVONJENJE ZA POKOJNIKE; SVI SVETI I DUŠNI DAN 2026.

Običaj cjelonoćnog ili dugotrajnog zvonjenja crkvenih zvona jedna je od najstarijih i najupečatljivijih pučkih tradicija u hrvatskim krajevima, koja povezuje blagdan Svih svetih (1. studenoga) i Dušni dan (2. studenoga). Iako se blagdan Svih svetih u crkvenom nauku slavi kao dan radosti i pobjede svetaca u nebu, u narodnoj je tradiciji večer tog dana (uočnica Dušnog dana) oduvijek bila posvećena sjećanju na preminule pretke i molitvi za duše u čistilištu.

Vrijeme i trajanje: Zvonjenje tradicionalno započinje 1. studenoga navečer, nakon večernjeg Pozdravljenja (Anđelova pozdravljenja), i neprekidno traje kroz cijelu noć pa sve do jutra, odnosno do svitanja na Dušni dan. Poziv na molitvu i bdjenje: Zvuk zvona u hladnoj jesenskoj noći ima duboku duhovnu simboliku. On povezuje zemaljski i nebeski svijet te podsjeća vjernike na prolaznost života, obvezu molitve za vjerne mrtve i nadu u uskrsnuće. Fizičko, ručno zvonjenje: U prošlosti, prije uvođenja elektrifikacije crkvenih zvona, mladići i odrasli muškarci iz mjesta okupljali bi se u crkvenim tornjevima i ručno povlačili užad. Zvonjava nije smjela stati, pa se konop doslovno prenosio “iz ruke u ruku” kako bi zvuk bio kontinuiran. Zvonjenje za “svoje pokojne”: Svaki bi mještanin ili obitelj u jednom trenutku preuzela uže kako bi odzvonila dio noći i izmolila molitve za točno određene preminule članove svoje obitelji. Učenje vještine i zajedništvo: Za pravilno udaranje zvona bila je potrebna vještina i ritam, što se u narodu nazivalo „treba znati zvoniti“. Budući da su studene noći bile hladne, okupljeni muškarci bi ispred zvonika ili na groblju ložili vatru, družili se i molili dok su čekali svoj red za zvonjenje.

Slavonija i kontinentalna Hrvatska: U sjevernim krajevima i Slavoniji također je postojao običaj da svatko ide ručno zvoniti za svoje pokojnike. Međutim, u mnogim je nizinskim mjestima uvođenjem automatiziranih električnih zvona ovaj ručni običaj s vremenom postao tehnički neizvediv i polako otišao u zaborav, no sjećanje na njega i dalje živi kroz zapise o požeškom i zagorskom kraju.

Iako su se vremena promijenila, tamo gdje se običaj održao, zvuk zvona u tišini noći između Svih svetih i Dušnog dana i dalje predstavlja dirljiv izraz poštovanja prema precima i neprekinute niti obiteljskog zajedništva.

NAŠI MLADI ŽUPLJANI SU ZAJEDNO S NAŠIM ZVONAROM DAVIDOM NASTAVILI TRADICIJU ZVONJENJA ZA POKOJNE.

Foto: David Pačalat.

PROŠTENJE U ČAST SVETE ELIZABETE NAŠE ZAŠTITNICE 2026.

Polako se pripremamo za blagdan naše zaštitnice. Na plakatu možete vidjeti predviđena događanja.

„PRSTEN SVETE ELIZABETE“: Slikovnica  će biti štampana do blagdana svete Elizabete. Trebamo dobiti

Dozvolu za štampanje na hrvatskom jeziku. Cijena će biti -20 eura.

„Šaljive zgode i priče župnika Matije“-Skupio sam 30 priča iz mojeg svećeničkog života sa šaljivim zgodama. Neke su ispričane skoro posve istinite, a neke su malo izmijenjene. Slikovni prikaz su karikature dotičnih priča učinjene umjetnom inteligencijom. Cijena 10 eura.

 

 

© 2026 Župa Jalžabet